12. svibnja 1946. godine je odigrana i prva vaterpolo utakmica u Osijeku na rijeci Dravi, i to između plivača i veslača sportskog društva "Sloga", te se od tada redovito igraju vaterpolo utakmice, uz jedan kraći prekid sve do danas.
1947. godine se osniva novi klub pod samostalnim djelovanjem, a naziva se "Udarnik", a 1948. godine plivačka sekcija ovog kluba prelazi u sportsko društvo "Mladost". Ponovnim fuzioniranjem vaterpolo i plivačke sekcije, klub mijenja naziv i kratko djeluje pod nazivom VPK "Proleter", da bi koncem 1949. godine dobio naziv PVK "Omladinac", pod kojim nazivom će službeno djelovati sve do 1992. godine.
Od samog početka osječko plivanje i vaterpolo bilo je suočeno sa problemom mjesta rada. Naime, u početku su treninzi obavljani na otvorenoj Dravi, da bi se u ljetu 1946. godine prešlo u zimsku luku, u kojoj je izgrađen ponton, a 1973. godine se prešlo trenirati i igrati na SRC "Copacabana, a tek krajem 1998. osječki plivači i vaterpolisti su dobili priliku za kontinuirani cjelogodišnji rad izgradnjom novog zatvorenog bazena koji ne odgovara dimenzijama potrebnim za igranje, ali je ipak moguće raditi kontinuirani cjelogodišnji trening.
Nakon osnivanja i ekipiranja plivačkih i vaterpolo sekcija koje su se takmičile u regionalnim ligama, klub punu afirmaciju i izlazak iz regionalnih okvira doživljava 1948. godine. Osječki vaterpolisti su se plasirali u Drugu Saveznu ligu i u istoj zauzeli drugo mjesto, a budući da se sa mladima radilo intenzivno, i oni na omladinskom saveznom prvenstvu, održanom u Zagrebu, osvajaju četvrto mjesto. Nakon toga dolazi 1950. godina, koja je i godina najvećeg uspjeha osječkog vaterpola uopće, a koju je premašio jedino uspjeh vaterpolista Osijeka 2004. godine kada je ostvaren plasman u Prvu ligu. Te 1950. godine, osječki vaterpolisti su bili pobjednici Prvenstva Hrvatske, održanog u Zagrebu, te kao takvi ostvarili pravo da sudjeluju u kvalifikacijama i predstavljaju Hrvatsku na kvalifikacijama za ulazak u Drugu saveznu ligu, održanim u Ohridu od 30. 07. do 02. 08. Iako nisu uspjeli u kvalifikacijama (bili drugi), ovaj nastup Osječana udario je temelje budućeg rada i težnju svih budućih generacija da dostignu ovaj rezultat., a tada je i započeo vaterpolski put čovjeka koji je obilježio osječki vaterpolo, legendarnog šjora - Stjepana Scarpe.
U narednim godinama osječki vaterpolo doživljava trend stagniranja, budući da je pojačana i konkurencija, a mnogi gradovi dobivaju otvorene i zatvorene bazene.
Od događanja u nadolazećim godinama bilo bi zanimljivo spomenuti 1952. godinu. Naime, 1952. godine, nakon mnogo pokušaja upriličen je susret plivača i vaterpolista Osijeka i "Mladosti" iz Zagreba. Ovaj susret privukao je oko 1200 gledatelja u Zimsku luku. Osječani su bili bolji i u plivanju i vaterpolu: - u vaterpolu su pobijedili rezultatom 5:3, a plivači rezultatom 58:50 bodova. Međutim, već slijedeće godine vaterpolisti Mladosti su pobijedili Osječane rezultatom 12:0.
I pored stagnacije, sve do 1964. godine, osječki vaterpolo i plivanje uvaženi su članovi hrvatskog sporta: u regiji su vodeći, a u hrvatskim razmjerima zauzimaju solidnu sredinu, a budući da Osijek nije imao bazen, sve naprijed navedene aktivnosti odvijale su se na rijeci Dravi, odnosno, u Zimskoj luci. Ovakvo stanje traje sve do 1964. godine, kada nastaje crni period osječkog vaterpola i plivanja. Naime, jednom birokratskom odlukom tadašnje gradske uprave, zabranjuje se rad u zimskoj luci iz higijensko-zdravstvenih razloga, te se klub raspušta, a dosadašnji igrači ostaju u vezi kroz rekreativno bavljenje sportom na suhim terenima.
Ovakvo stanje je trajalo sve do 1973. godine kada je izgrađen RC "Copacabana", a već 1974 godine je održana izborna skupština kluba koji nastavlja raditi otprilike tamo gdje je stao. U takvim uvjetima treniranja od samo 2,5 mjeseci u godini klub se držao regionalnog prosjeka sve dok nije sagrađen zatvoreni bazen, ali prije toga, točnije, 1981. godine je angažiran u to vrijeme vrhunski stručnjak iz Rijeke, gosp. Zvonko Brkljačić, sa najavom velikih koraka u oživljavanju kvalitete osječkog vaterpola. Budući da Gospodin Brkljačić nije uspio svoju ideju realizirati zbog nedostatka uvjeta, nakon godinu dana odlazi, ali za sobom ostavlja dubok trag i temelje budućeg rada.
U periodu od 1982. do 1988. godine i nakon neispunjavanja osnovnog cilja, a to je ulazak u viši rang natjecanja (Drugu saveznu ligu), 1988. godine HVS pomaže klubu i angažiravši trenera Feđu Penovića, kao i tri igrača iz Zagreba, pokušava popularizirati vaterpolo na kontinentu s ciljem ulaska ekipa "Omladinca" u Drugu saveznu ligu i kojemu to na žalost opet nije uspjelo.
Nakon odlaska Penovića, prvo se prešlo na pomlađivanje ekipe, a sve ostalo što je zacrtano, bilo je prekinuto ratnim događanjima.
Prestankom ratnih operacija na ovom području, točnije 1992. godine, donesena je odluka o razdvajanju plivačke i vaterpolo sekcije, a 1993. godine službeno je registriran Vaterpolo klub Osijek, kojemu je na čelu bio Stjepan Scarpa. Budući da je cijela osječka privreda bila opustošena ratom, kao i bazeni na "Copacabani", osječki vaterpolisti su tada trenirali u Bizovcu, a odigrana je i Hrvatska Druga liga, sa zadovoljavajućim šestim mjestom uz angažman nekoliko igrača iz Zagreba.
Krajem 1993. godine klub dobiva sponzora i mijenja ime u Vaterpolo klub "Vodovod-Osijek", koje je zadržao sve do 2006., kada ponovo postaje Vaterpolo klub Osijek. Iste godine započinje sa radom i vaterpolo škola, i u narednom periodu se formiraju ekipe svih dobnih kategorija. Te godine je organiziran i turnir Druge lige u Đakovu, u kojoj smo bili 6, a već slijedeće godine 3.
1996. i 1997. su godine iznimne aktivnosti Uprave kluba: vaterpolo je vraćen u Zimsku luku, uređeno je plivalište na pontonima, postavljene su tribine i rasvjeta, organiziran međunarodni turnir povodom 50-godišnjice kluba, a 1997. godine je odigrana prva utakmica druge lige pod reflektorima u Zimskoj luci i pred oko 1.000 gledatelja. Od te godine rad sa mlađim kategorijama postaje prioritet, te se dva trenera šalju na školovanje u Zagreb za više trenere vaterpola, a dva člana kluba na polaganje ispita za suce. Kvalitetni pomaci u organizacijskom smislu kao i u stručnom radu bili su rezultat agilne i dobro odabrane uprave na čelu sa Stjepanom Scarpom, ali i rezultat prihvaćanja i realizacije ranije zacrtanih pravaca rada u klubu od strane gospode Brkljačića i Penovića.
Krajem 1998. Osijek je dobio zatvoreni bazen. Ali koji svojim dimenzijama ne udovoljava ni minimalnim kriterijima za odigravanje utakmica (25x12,5), ipak je dobar za za plivački dio priprema. Na žalost, to je i godina velikog gubitka za osječki vaterpolo, naime, sa životne i vaterpolske scene otišao je "šjor" Stjepan Scarpa.
Slijedeće godine, u ljetnim mjesecima, vaterpolo i plivanje se vraćaju na "Copacabanu". Prema tome, stvoreni su svi preduvjeti da ekipa pod vodstvom Maria More ostvari i neki pozitivan rezultat, budući da se stvorila i kvalitetna suradnja sa zagrebačkim prvoligaškim klubovima, ali na žalost, od toga ništa, jer smo tada četiri godine uzastopno bili uvjerljivo zadnji u drugoj ligi sjever.
Sve do 2000. godine, kada Mario Moro odlazi sa mjesta trenera seniorske ekipe. Na njegovo mjesto dolazi dotadašnji igrač Krešimir Šuvak, bez trenerskog iskustva, ali čvrsti pobornik Skarpine Škole, te ekipu dovodi u vrh druge lige sjever, odnosno osvaja treće mjesto. Svakako je u tome pomogao kvalitetan prethodni četverogodišnji rad odnosno jedan cijeli olimpijski ciklus proveden od strane trenera More.
Potaknuti tim rezultatom, a u interesu daljeg napredovanja vaterpola u Osijeku, odgovorni ljudi grada otvaraju i financiraju profesionalno mjesto u klubu. Nakon Krešimira Šuvaka, kao trenera, od 2001. na mjesto prvog trenera u klubu dolazi Krešimir Musulin, a za trenere mlađih kategorija se postavljaju Mario Vastl i Dražen Lerinc koji rade sa mladim vaterpolistima i danas.
Uz 2000. godinu, godine 2001., 2002., i 2003. su godine u kojima seniorska ekipa ostvaruje i odlične rezultate u drugoj ligi sjever i dolazi na sam vrh lige, što je i dokaz da se kvalitetan rad sa mladim igračima i u ovim našim uvjetima višestruko isplati.
Tada dolazi i 2004. godina, koja je godina najvećeg rezultata u povijesti kluba, a to je plasman u Prvu hrvatsku ligu, do koje se došlo uvjerljivim osvajanjem 1. mjesta u drugoj ligi sjever, te odlaskom na final four u Šibenik, u kojem smo odigrali samo sa Šibenikom za konačnog prvaka druge lige, a budući da Cavtat i Crikvenica nisu došli, naš klub je kao drugi u drugoj ligi ostvario plasman u Prvu ligu koju nažalost nismo mogli odigrati iz razloga što Osijek nema zatvoreni bazen koji odgovara uvjetima Prve lige.
U naredne dvije godine seniori bilježe plasmane u sredini druge lige sjever, ali zato mlađe kategorije idu sve bliže kvalifikacijama za finalne turnire Prvenstava Hrvatske, te se nadamo da će jako brzo jedna od kategorija ostvariti i taj cilj, a to je plasman u finale PH u jednoj od kategorija.
Na ove rezultate nastaljaju se uspjesi igrača postignuti 2009. godine. VK "Kruna-Osijek" sudjeluje sa 5 mlađih kategorija (Nade, Mlađi kadeti, Kadeti, Mlađi juniori i Juniori) u kvalifikacijama za Prvenstvo Hrvatske i sa 4 kategorije u kvalifikacijama za Kup Hrvatske (Nade, Mlađi kadeti, Kadeti, Mlađi juniori). U Kupu Hrvatske Mlađi kadeti i Kadeti ostvaruju plasman u završnicu (Šibenik i Dubrovnik) i zauzimaju 8. mjesta u svojim kategorijama. Također, iste godine tijekom ljeta Klub sudjeluje i u B Prvenstvu Hrvatske. Po prvi puta organizirana je i završnica jednog natjecanja pod pokroviteljstvom HVS-a u Osijeku, gdje Mlađi kadeti osvajaju 1. mjesto, dok Kadeti i Mlađi juniori osvajaju 2. mjesta u svojim kategorijama (završnice u Opatiji i Zadru).
Osobito značajan pomak predstavlja podatak da se, nakon zaista dugog niza godina, seniorska ekipa sastoji od igrača poniklih u Osijeku. Naši seniori, koji se natječu u 2. HVL skupina Sjever, zauzeli su 6. mjesto od 8 ekipa. Pri tome treba naglasiti kako su jedina ekipa koja je nastupila bez pojačanja (igrači 1. i 1.B lige, kao i tzv. "stranci") te da je prosjek godina ekipe 19, što nas čini najmlađom ekipom u ligi! Ovaj trend kanimo nastaviti te i nadalje posvećivati pozornost našim mlađim kategorijama i davati priliku mladim igračima da pokažu svoja stečena znanja i sposobnosti u prvom sastavu.
U novo sezoni (2009./2010.), angažirano je i nekoliko novih ljudi u trenažnom procesu i na taj način se omogućilo našim starijim igračima prenijeti znanja svojim mlađim kolegama. Želja je Kluba i dalje vrijedno trenirati, napredovati i sportski se boriti za ostvarenje što boljih rezultata.